slika 0010Marinska svijeća je svijeća koja se tradicionalno uoči blagdana Marine ili Svijećnice, pravi u žepačkom i šeherskom kraju a na sam blagdan, 2. veljače se blagoslivlja u crkvi. Izrađuje se tako što se pamučni konac nekoliko puta provlači kroz rastopljeni vosak da bi se dobila svijeća duga i nekoliko desetaka metara namotana u za to svojstvene oblike.

Tradicija je to koja je jedinstvena samo na ovom kraju i koja se stoljećima prenosila s generacije na generaciju. Uz nju, nekada su se u obiteljima ovog kraja od prirodnog voska izrađivale i svijeće koje su se blagoslivljale i palile za Božić, jer drugih svijeća u to doba nije ni bilo. Nažalost, danas je sve manje onih koji izrađuju Marinsku svijeću, a Božićne svijeće od prirodnog voska, već odavno su nestale iz naših obitelji.
Gospođa Jela Bagara iz Grabovice kod Novog Šehera ovo je umijeće naslijedila od majke i od kada zna za sebe njena kuća nikada nije bila bez marinske svijeće. Nažalost zabrinuta je za budućnost ove tradicije jer danas gotovo da i nema mladih osoba koje bi umijeće izrade Marinske svijeće sačuvale od zaborava i prenijele buduće generacije.

U ne tako davna vremena Marinska svijeća je bila jedina svijeća koja se palila na katoličkim pokopima u žepačkom i šeherskom kraju. Prema Jelinim riječima, vjerovalo se da svjetlo marinske svijeće pokojniku osvjetljava put u vječnost.
Za njenu izradu koristio se konac kojeg su ranije generacije same proizvodile predući pamuk, a danas se on može kupiti, i prirodni vosak. Uz to potrebne su spretne ruke triju osoba, uglavnom su to bivale žene, a sam postupak za one koji žele saznati više o ovoj tradiciji pojasnila je u programu Radiopostaje Žepče Jela Bagara. Nadamo se da će ovaj razgovor pomoći očuvanju tradicije a gospođa Jela će, kako je kazala, s radošću prenijeti tradiciju na mlađe. S njom je razgovarao Davor Šupuković.